Manoza je monosaharid, rastvorljiv u vodi, slabo rastvorljiv u etanolu. Bezbojni ili bijeli kristalni prah. Ima va?nu ulogu u ljudskom metabolizmu, posebno u procesu glikozilacije specifi?nih proteina. Ljudsko tijelo te?ko apsorbira manozu, a ljudsko tijelo ?e je izlu?iti ubrzo nakon ingestije, uglavnom putem metabolizma bubrega, a ukupni metaboli?ki ciklus je oko osam sati. Unos manoze ne uzrokuje porast ?e?era u krvi, pa je to vrsta ?e?era koju neki ljudi s dijabetesom mogu jesti. U prirodi, manoza postoji u slobodnom stanju u nekom vo?u, kao ?to su brusnice, jabuke, narand?e, itd. U ljudskom tijelu, manoza se distribuira u svim tkivima i krvi, uklju?uju?i ko?u, organe i ?ivce. U tim tkivima, manoza je uklju?ena u sintezu glikoproteina koji reguli?u funkciju autoimunog sistema. Prethodne klini?ke studije su pokazale da manoza mo?e lije?iti i sprije?iti infekcije urinarnog trakta, pa se neki strani proizvodi za zdravlje s manozom kao glavnom komponentom koriste za odr?avanje zdravlja urinarnog sistema. Manitol je ?e?erni alkohol, obi?no redukovan iz ?e?era (manoze), izomeri je sorbitola, rastvorljiv u vodi, bijeli kristalni prah, slatkog je okusa sli?nog saharozi. Manitol se mo?e koristiti ne samo kao odli?an agens za skelet, ve? i kao liofilizirani proteinski za?titnik u nekim receptima. Za?titni u?inak manitola na protein je povezan s njegovom koncentracijom i morfolo?kom strukturom, a njegova koncentracija je ponekad povezana s morfologijom kristala. Op?enito se vjeruje da amorfni manitol ima funkciju stabilizacije proteina dok kristalizirani manitol gubi svoju za?titnu funkciju. Koncentracije manitola od 1% ili manje sprje?avaju agregaciju proteinskih lijekova kroz stvaranje amorfnih struktura, ali visoke koncentracije manitola imaju tendenciju da kristaliziraju i pospje?uju agregaciju proteinskih lijekova. Za ve?inu proteina, ?uvanje na 4°C je samo kratkotrajno (oko 1 sedmicu) nakon resuspenzije. Za dugotrajno skladi?tenje, preporu?uje se priprema razbla?iva?a (koji moraju sadr?avati proteine ??nosa?a, kao ?to su 0,1% BSA, 5% HSA ili 10% FBS), a zatim zamrznuti podpakiranje na -20℃ ili -80℃. Va?no je izbjegavati ponovno zamrzavanje i odmrzavanje, jer ?e svako zamrzavanje i odmrzavanje uzrokovati djelomi?nu inaktivaciju proteina. Trehaloza i manitol se obi?no dodaju sa 8% (mase po volumenu) kao liofilizirani za?titnici. Trehaloza o?igledno mo?e sprije?iti promjenu sekundarne strukture proteina i istezanje i agregaciju proteina tokom liofilizacije. Manitol je tako?er ?iroko kori?teni liofilizirani za?titnik i punilo koji mo?e smanjiti nakupljanje odre?enih proteina nakon liofilizacije. Punilo mo?e da obezbedi odgovaraju?u strukturu za zamrzavanje su?enog kola?a, doprinese pravilnom obliku liofilizovanog bloka kola?a i formira strukturu pora. Poroznost je preduvjet za sublimaciju smrznute vode, a ve?e pore mogu sublimirati br?e, pa se vrijeme primarnog su?enja mo?e smanjiti. Dodatak punila omogu?ava kra?e vrijeme primarnog su?enja (temperatura proizvoda Tp?Tg' ili Tc) i mo?e se koristiti kao na?in za optimizaciju procesa biofarmaceutske liofilizacije. Obi?no bi odnos stabilizatora i punila trebao biti najmanje 1:2 kako bi se osigurala potrebna kristalizacija punila. Rezultiraju?a re?etka pru?a mehani?ku potporu komponentama u njihovom amorfnom stanju. Iznad Tg', amorfno stanje formirano u sistemu pripreme nije dovoljno kruto da izdr?i sopstvenu te?inu i kolabira?e na kristalnu mre?u. Zahvaljuju?i mehani?koj potpori, kolaps se mo?e sprije?iti uprkos temperaturama su?enja vi?im od Tg' (ili ?ak Tc). U formulacijama sa koncentracijom proteina