Saharozaje disaharid, koji se sastoji od jednog molekula glukoze i jednog molekula fruktoze povezanih alfa-1, 2-glukozidnom vezom. Njegova molekularna struktura je relativno velika i slo?ena, a ta struktura odre?uje neka od njegovih osnovnih svojstava, kao ?to su slatko?a i rastvorljivost.

Saharoza dolazi uglavnom iz biljaka, a naj?e??e su ?e?erna trska i ?e?erna repa. Ljudi pritiskom na stabljiku trske izvla?e sok, kroz seriju filtracije, koncentracije, kristalizacije i drugih procesa kako bi dobili kristale saharoze.

Kao jedan od naj?e??ih zasla?iva?a, saharoza mo?e pru?iti slatko?u hrani i pi?ima, kao ?to su na?i uobi?ajeni slatki?i, ?okolada, kola?i?i, kola?i i tako dalje.

Sukraloza, poznata kao sukraloza, je vrsta umjetnog zasla?iva?a bez kalorija i velike snage. 1976. godine britanska kompanija Telly i Univerzitet u Londonu zajedni?ki su razvili i patentirali novi tip zasla?iva?a, koji je 1988. pu?ten na tr?i?te, koji je jedini funkcionalni zasla?iva? sa saharozom kao sirovinom.

Sukraloza je bijeli kristalni prah koji je dobro rastvorljiv u vodi, sa rastvorljivo??u od 28,2g/100ml u vodi na 20°C. Ima karakteristike bez energije, visoke slatko?e i visoke sigurnosti. Sukraloza je podijeljena na razli?ite metode sinteze, kao ?to su metoda za?tite cijele grupe, metoda za?tite jedne grupe (metoda jednog estera), metoda biokatalize (enzimska kemijska metoda), metoda rafinoze, metoda tetrakloroze. U svakodnevnom ?ivotu, sukraloza se koristi u pi?ima, mlije?nim proizvodima, pekarskim proizvodima i konditorskim proizvodima.

Razlika

(1) Slatko?a
Saharoza je uobi?ajeno kori??eni zasla?iva?, a njena slatko?a je relativni standard, obi?no definisan kao 1,0 (na osnovu sopstvene slatko?e). Njegova slatko?a je relativno niska, ?to mo?e pru?iti prirodnu slatko?u hrani, i poznat je izvor slatko?e u svakodnevnoj ishrani ljudi, kao ?to su slatki?i i peciva.
Sukraloza je veoma slatka, 400-800 puta sla?a od saharoze. To zna?i da se samo vrlo mala koli?ina sukraloze mo?e koristiti za postizanje iste slatko?e kao velika koli?ina saharoze. Na primjer, u proizvodnji pi?a, mala koli?ina sukraloze mo?e se koristiti kako bi pi?e postalo dovoljno slatko.

(2) Toplota
Saharoza mo?e obezbijediti energiju za ljudsko tijelo, a svaki gram saharoze u ljudskom tijelu mo?e se potpuno oksidirati i razgraditi kako bi se proizvelo oko 4 hiljade kalorija. Kada tijelo proguta saharozu, ona se u probavnom traktu hidrolizira u glukozu i fruktozu, koja se zatim apsorbira u krvotok, koristi se od strane stanica kao izvor energije ili se pretvara u glikogen za skladi?tenje.
Sukraloza ne sadr?i gotovo nikakve kalorije. Budu?i da se jedva apsorbira u probavnom sistemu tijela i uglavnom se izlu?uje netaknuta urinom, sukraloza je idealna zamjena za slatke osobe za ljude koji trebaju kontrolirati svoj kalorijski unos, poput dijabeti?ara i gojaznih osoba.

(3) Sigurnost
Saharoza je prirodni ?e?er koji je siguran za ljudsku ishranu u normalnim koli?inama. Me?utim, prekomjerna konzumacija saharoze mo?e dovesti do brojnih zdravstvenih problema, kao ?to su zubni karijes, povi?eni ?e?er u krvi, gojaznost i jo? mnogo toga. Dugotrajna ishrana sa visokim sadr?ajem ?e?era tako?e mo?e pove?ati rizik od hroni?nih bolesti kao ?to su dijabetes i kardiovaskularne bolesti.
Sukraloza je pro?la rigoroznu procjenu sigurnosti i smatra se sigurnom za normalnu upotrebu. Na primjer, Kina je slu?beno odobrila upotrebu sukraloze 1997. godine, Ameri?ka uprava za hranu i lijekove (FDA), Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i mnoge druge zemlje i organizacije odobrile su sukralozu kao aditiv u hrani.