Manoza je monosaharid, topiv u vodi, slabo topiv u etanolu. Bezbojni ili bijeli kristalni prah. Ima va?nu ulogu u ljudskom metabolizmu, posebice u procesu glikozilacije specifi?nih proteina. Ljudsko tijelo te?ko apsorbira manozu, a ljudsko tijelo ?e je izlu?iti ubrzo nakon ingestije, uglavnom putem metabolizma bubrega, a ukupni metaboli?ki ciklus je oko osam sati. Unos manoze ne uzrokuje porast ?e?era u krvi, pa je to vrsta ?e?era koju neki dijabeti?ari smiju jesti. U prirodi manoza postoji u slobodnom stanju u nekom vo?u, kao ?to su brusnice, jabuke, naran?e itd. U ljudskom tijelu manoza je raspore?ena u svim tkivima i krvi, uklju?uju?i ko?u, organe i ?ivce. U tim tkivima manoza sudjeluje u sintezi glikoproteina koji reguliraju funkciju autoimunog sustava. Prethodne klini?ke studije pokazale su da manoza mo?e lije?iti i sprije?iti infekcije mokra?nog sustava, pa se neki inozemni zdravstveni proizvodi s manozom kao glavnom komponentom koriste za odr?avanje zdravlja mokra?nog sustava. Manitol je ?e?erni alkohol, obi?no reduciran iz ?e?era (manoza), izomeri sorbitola, topiv u vodi, bijeli kristalni prah, slatkog je okusa sli?an saharozi. Manitol se mo?e koristiti ne samo kao izvrstan agens za kostur, ve? i kao liofilizirani proteinski za?titnik u nekim receptima. Za?titni u?inak manitola na protein povezan je s njegovom koncentracijom i morfolo?kom strukturom, a njegova je koncentracija ponekad povezana s kristalnom morfologijom. Op?enito se vjeruje da amorfni manitol ima funkciju stabilizacije proteina, dok kristalizirani manitol gubi svoju za?titnu funkciju. Koncentracije manitola od 1% ili manje sprje?avaju agregaciju proteinskih lijekova stvaranjem amorfnih struktura, ali visoke koncentracije manitola imaju tendenciju kristalizirati i pospje?iti agregaciju proteinskih lijekova. Za ve?inu proteina, ?uvanje na 4 °C samo je kratkotrajno (oko 1 tjedan) nakon ponovne suspenzije. Za dugotrajno skladi?tenje preporu?uje se pripremiti razrje?iva?e (koji moraju sadr?avati proteine ??nosa?e, kao ?to su 0,1% BSA, 5% HSA ili 10% FBS) i potom zamrznuti podpakiranje na -20 ℃ ili -80 ℃. Va?no je izbjegavati ponovno zamrzavanje i odmrzavanje jer ?e svako zamrzavanje i odmrzavanje uzrokovati djelomi?nu inaktivaciju proteina. Trehaloza i manitol obi?no se nadopunjuju s 8% (masa po volumenu) kao liofilizirani za?titnici. Trehaloza o?ito mo?e sprije?iti promjenu sekundarne strukture proteina te istezanje i agregaciju proteina tijekom liofilizacije. Manitol je tako?er ?iroko kori?ten liofilizirani za?titnik i punilo koje mo?e smanjiti nakupljanje odre?enih proteina nakon liofilizacije. Punilo mo?e osigurati odgovaraju?u strukturu za liofilizirani kola?, pridonijeti pravilnom obliku zamrzavanjem osu?enog bloka kola?a i formirati strukturu pora. Poroznost je preduvjet za sublimaciju smrznute vode, a ve?e pore mogu sublimirati br?e, pa se mo?e smanjiti vrijeme primarnog su?enja. Dodavanje punila omogu?uje kra?e vrijeme primarnog su?enja (temperatura proizvoda Tp?Tg' ili Tc) i mo?e se koristiti kao na?in optimizacije procesa biofarmaceutske liofilizacije. Obi?no bi omjer stabilizatora i punila trebao biti najmanje 1:2 kako bi se osigurala potrebna kristalizacija punila. Rezultiraju?a re?etka osigurava mehani?ku potporu komponentama u njihovom amorfnom stanju. Iznad Tg', amorfno stanje formirano sustavom pripreme nije dovoljno kruto da podnese vlastitu te?inu i kolabirat ?e na kristalnu mre?u. Zahvaljuju?i mehani?koj potpori, kolaps se mo?e sprije?iti unato? temperaturama su?enja vi?im od Tg' (ili ?ak Tc). U formulacijama s koncentracijom proteina